|
|
|
 |
 |
 |
 |
 |
| Posljednji ispraćaj Stjepana Jelavića: | 07.03.2010. u 22:08:07 |  (0) |
Dana 24. Veljače 2010. U mjesnom groblju Zasavica, sahranjen je nakon 76. godina života dragi, poštovani i nezaboravni Jelavić (Marka i Ruže) Stjepan zvani „Stjepko“ ili „Šimšir“.
Uredništvo stranice Zasavice na može a da ne naglasi da se radi o jednom od najvećih zasavačkih unikata i pozitivnih fenomena kojega su krasile mnoge pozitivne osobine, neobična natprosječna inteligencija, brzo donošenje određenih rezona te odluka ovisno od situacije u kojoj se nalazio i određenim osobama o kojima se radilo u datom trenutku. Rođen je u jednoj jako velikoj i poštenoj zasavačkoj obitelji Jelavić o kojima se i dan danas priča, a posebno o njegovoj majci dobroj duši popularnoj „babi Ruži“ i o ocu dobrom, vrijednom i poštenom čovjeku „djedu Markanu“, dobroj i inteligentnoj sestri Ani, Luci i ostalima.
U doba njegove rane mladosti obitelj je prolazila siromaštvo i neimaštinu, tako da nisu svi mogli ići na daljnje školovanje. U njihovoj, tada mnogobrojnoj obitelji, roditelji su donijeli odluku da on i njegova pokojna sestra Ana ostanu kod kuće i da ne idu dalje u školu obzirom da su bili od djece najbolji (inteligentni i vrijedni), a oni koji su bili manje bolji išli su dalje na školovanje. Čitav život su sva ostala braća i sestre na neki način „strahovali“ i imali „strahopoštovanje“ od Stjepanove inteligencije )među kojima ima nekolicina visokoobrazovanih ljudi) i najčešće su ga kupovali poštedom od rada i ne ulaženjem s njim u diskusije gdje u konačnici sigurno gube. Čak su od njega kasnije i raditeli respektirali, poštedom od posla i bilo kakvim direktnim obavezama, jer i kod roditelja je vrijedilo pravilo. Sva su djeca bila dobra, ali Stjepan je bio najbolji, poseban, neobičan...
U Zasavici je bio doživotni član seoskog mirovnog vijeća, gdje su se neki procesi godinama vodili u nesuglasicama između pojedinih mještana a on je upravo uživao u razvlačenju i odugovlačenju tih procesa, a sve po zakonu tako da je hranio dušu i zasavčanim a i sebi osobno, tako da su ga mještani uvijek jednoglasno birali za novi mandat. Za taj njegov posao stvarno je trebala velika smirenost i inteligencija i sve da bude navodno po zakonu, a to smo sve imali u našem Stjepanu. Nažalost preminuo je, a još su ostali neki procesi neriješeni.
Bio je nekoliko mandata porotnik u Općinskom sudu u Bosanskom Šamcu, toliko je bio uvjerljiv da su se dosta puta optuženi obraćali njemu, misleći da je on sudac, a što je kod sudca izazivalo i divljenje i ljubomoru. U nekoliko navrata optuženi čak i sudci odgađali su rasprave ako je Stjepan bio spriječen da dođe na zakazano ročište. Jednostavno su postali ovisnici o tom zasavačkom unikatu.
U bivšoj vojsci sve moguće testove i u praktičnoj i u teoretskoj obuci za desantsko-padobranske jedinice završio je s najboljim ocjenama i bio je omiljen među kolegama i pretpostavljenima, ali i tu je ostao zapamćen kao neobičan fenomen. Bio je dosta malen i lagan, pa se u određenim trenutcima sa zemlje činilo da padobran stoji u zraku i da čak ide gore a ne dolje.
Bio je vrhunski nogometaš, natprosječan dribler, tehničar (bio je mozak nogometne ekipe Zasavica), bio je uspješan i odličan lovac, član elitne lovačke sekcije Zasavica.
Uredništvo stranice se zahvaljuje u ime obitelji pokojnog Stjepana, supruge Ane i kćerke Željke koje su dale najveću podršku u teškoj bolesti dragom im suprugu i nezaboravno dragom ocu, a posebno bratiću Mati „Čombetu“ i njegovoj gospođi Stažiji s obitelji, sestri Ivki sa obitelji, bratićki Ruži s obitelji, bratu Anti „Kapetanu“ s obitelji, bratu Peri „Perkanu“ s obitelji. Posebna zahvalnost bratiću dr. Mariu, rođaku Boni „Džou“, medicinskom osoblju doma zdravlja Šamac, svim susjedima, rodbini i prijateljima, poznanicima, kolegama, koji su na bilo koji način pomogli i podjelili bol s obitelji.
Velika i nezaboravna hvala radno-logističkoj ekipi koja je organizirala i obavila sve potrebne poslove vezane za dan prije, sahranu i dan poslije.
Na kraju moramo zaključiti da će nam dragi pokojni Stjepan ostati u vječnom i nezaboravnom sjećanju kao jedan od najinteligentnijih, dragih i omiljenih zasavačkih sinova i vječnih nezaboranih legendi ranga naših pokojnih (Majić Markana "Tice“, Pekić Joze „Peke“, Krajinović Marka „Mrve“, Stanić Ivice „Doktora“, Vidović Ivana „Rileta-Baje“, Marije "Predsjednice", babe Kaje, Majk Ivke Senjić, i mnogih drugih).
Najužoj obitelji, supruzi Ani i kćerki Željki, te ostaloj tugujućoj rodbini i prijateljima ovom prilikom iskrena sućut, a pokojnom, dragom, nezaboravnom i unikatno pozitivnom, našemu Jelavić Stjepanu „Stjepku“ , „Šimširu“ vječni spokoj i neka mu je laka rodna zasavačka gruda!
Zasavica Team |
| Autor: Ivan
| | Turnir u Prstenu: | 24.01.2010. u 17:00:56 |  (0) | Dragi naši,
ekipa Zasavice sudjelovala je 23.01.2010. na turniru u prstenu u organizaciji Zavičajnog kluba Odžak (http://www.zavicajniklubodzak.com/ ) i još jedan put dokazala da su u Zasavici velike prstendžije.
Ekipa koja je nastupila ispred Zasavice:
-Ilija Stanić
-Marko Zrakić Buco
-Ivo Došlić Doša
-Marijan Pandurević Džudista
-Mijo Pandurević Mix
a poslije su se priključili odbjegli zasavčani (spletom okolnosti ranije su prijavljeni kao poznate prstendžije od druge momčadi)
-Anđelko Stanić Anđel
-Srećko Stanić Srele
Događaj je medijski popratio Ivan Pandurević Čađo (Čax), a navijački tim pojačan je s našim dobrim prijateljem hasićaninom dr.sc. Vjekoslavom Bratićem, banjalučaninom Ivanom Ojdanićem, novoseljaninom Dariom Kopićem Bratkom podravcem Darkom Poslekom i zasavčaninom Matom Pekićem Ekserom koji je iz Njemačke na putu kući navratio podržati Zasavicu.
Sudjelovalo je 16 ekipa. Ekipa zasavice je u polufinalu izgubila tijesnim rezultatom cca 202:194.
Igra je počela oko 19h, prva 2 kruga su bila vremenski limitirana, a polufinale i finale se igralo do 201.
Cijelu noć se šargijalo i pjevalo , pa malo popilo i pojelo do rane zore.
Kratki video zapis možete pogledati na:
http://www.youtube.com/watch?v=VJ6WUYhgWo0
Par fotografija s događaja možete pogledati na:
http://picasaweb.google.hr/zasavica/TurnirUPrstenuZasavicaTEAM |
| Autor: Ivan
| | Posljednji ispraćaj djeda Ive Pekića: | 06.01.2010. u 01:22:44 |  (0) |
Dragi prijatelji,
19.prosinca.2009 godine oprostili smo se od naseg djeda Ive. Skroz iznenadno u 77.godini zivota preminuo je u bolnici u Doboju.
Bio je ozenit sa bakom Marom iz Vrbovca. Njihov zivot je uvijek bio tezak i naravno u znaku neprekidnog truda i rada.
Djed Ivo je bio jedna vrlo draga,pouzdana i posebna osoba. Njegov zivot je od danas na sutra promijenila smrt sina Joze 1987 godine u prometnoj nesreci kod Osijeka. Nakon tog tragicnog dogadjaja on je svoj zivot iskreno okrenuo odgoju unucadi, Ive (Peka) i Marine. Nakon godina provedenih u izbjeglistvu vratio je se na svoju rodnu grudu pocetkom 2001-godine. Nakon takodjer iznenadne i brze smrti supruge Mare 2003-godine proveo je 6 teskih godina u samoci.
Zadnju tesku prepreku, samocu i starost nije uspio pobijedit i oprostio je se od nas u vrlo tihom i brzom stilu.
Dragi djede Ivo, za sve ti hvala, vječno ćemo te pamtiti i neka ti je laka rodna zasavačka zemlja.
Sa ljubavlju i zahvalnoscu:
- tvoja unucad i snaha
- tvoji Zasavcani i mnogi drugi prijatelji i znanci
Par fotografija s posljednjeg ispraćaja možete pogledati na:
http://picasaweb.google.hr/zasavica/SahranaDjedaIvePekica |
| Autor: Ivan
| | Božić u Zasavici 2009: | 04.01.2010. u 19:21:34 |  (0) | Dragi naši,
i ove godine tradicionalno je nekolicina obitelji dočekala Božić u Zasavici...

Raznorazne aktivnosti su osigurale i ove godine nezaboravan Božić...
Najbolje je pogledati slike i pokušati osjetiti čar...
http://picasaweb.google.hr/zasavica/Bozic2009
Lijep pozdrav,
Zasavica TEAM |
| Autor: Ivan
| | Sretan Božić: | 25.12.2009. u 12:15:50 |  (0) | Sretan i blagoslovljen Božić
|
| Autor: ikrajinovic
| | prethodna 1 od 26 slijedeća | |
| 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18,19,20,21,22,23,24,25,26 |
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
 |
 |
 |
 |
 |
| Brojač: |
| Broj posjeta: | | 170903 | | Broj posjećenih stranica: | | 383983 | |
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
|